Sjećanje na nedeljna popodna uz radio prenos utakmica
Pise: Sead PEŠTO
Nedjeljom popodne igralo se fudbala s rajom.
Nakon toga ideš kući na ručak i onda spektakl- RADIO PRIJEMNIK.
Toliko malo toga ti je trebalo da budeš sretan.
Marko Marković se javlja sa stadiona Marakana, Jordan Ivanović koji je uvijek bio na „Čairu“, Miodrag Stojiljković se javljao iz Skoplja, Ivan Tomić sa svojim luckasto rimovanim „rebusima“ iz Zagreba.
Jura Dodig je ako se dobro sjećam bio u Vinkovcima, Mirko Kamenjašević javljao se iz Tuzle, Jovo Dimitrijević je radio prenose utakmica iz Zenice, Zdravko Lipovac je u Mostaru, iz Titograda se javljao Bratislav Kokolj, a Jovo Jovanović je na „Koševu“
I naravno meni najdraži Edo Pezzi, jer otkad znam za fudbal navijam za Hajduk – Split …
Edo Pezzi je bio glas majstora s mora. Ako sam koga zaboravio javiće se već.
Kako smo samo bili bezbrižni tih godina. Toliko su sjećanja intenzivna na prenose tih utakmica da se i danas sjećam nekih stvari bolje nego onog sto je bilo prošle sedmice…
Uživalo se tih 80-tih godina.
Ko bi rekao da ćemo samo desetak godina kasnije završiti u rovovima.
NEKE OD TOMIĆEVIH RADIO IZJAVA:
Kada je, primjera, Ćiro Blažević 1981. godine došao u Dinamo i sljedeće godine ga poveo u uspješan juriš na naslov prvaka nakon 24 godine čekanja – Ivo Tomić dočekao ga je ovakvim opisom: “Čovjek s osmijehom demona, s licem Alaina Delona”.
Igrao je tako Blaževićev Dinamo u Subotici protiv Spartaka, a utakmicu je prenosio Ivo Tomić. Odjednom, usred etera poklič. Ivo Tomić se uključuje: “Ej, salaši na sjeveru Bačke, sad pjevajte pjesme zagrebačke, Dinamo vodi sa 1-0!”
Igrao je tako Dinamo na Maksimiru i povećao vodstvo protiv Sarajeva na 3-0. Ivo Tomić je pričao: “K vragu ovaj svijet, k vragu i nogomet, nek’ me čuje i sjeverni i južni pol, Besek dao treći gol”.
Nije Dinamu uvijek išlo dobro. Jednom se tako Vardar u Skopju poigravao sa zagrebačkim fudbalerima. Ivo Tomić je bio duhovit, iako je njegov Dinamo potonuo… Gubio je s 1-5: “Ajme meni, majko mila, zagrebačkog Černobila, Dinamo primio i peti gol!”
Posebno je bio raspoložen bio na derbi utakmicama: “Beograde, dobar dan, ovdje gubi Partizan”. Dinamo je tada pobijedio s 1-0.
Igrače je pak predstavljao s nenadmašnim epitetima i slogovima.
Kada je igrao mladi Zvonimir Boban: “Zagrebački nogometni ban Zvone Boban”. Kada kapitenu nije išlo, imao je novu rimu: “Svaka mu čast, ali ovoga časa ima ga šta ukoriti, jer Boban danas ne egzistira, ili, bolje reći – samo statira!”
Driblera Marka Mlinarića posebno je volio: “Dobro melje ovaj mlinac, dobro igra ovaj klinac”. Ili: “Još jedna varka Mlinarić Marka”.
O Dinamovom kapitenu iz osamdesetih, Velimiru Zajecu: “Loptu ima Zajec zeko, Dinamovo med i mlijeko”.
Kada je Prosinečki naprasno prešao iz Dinama u Crvenu zvezdu, odaslao je i svoju poruku tuge zbog tog transfera: “Pitaju me zagrebački dečki, hoćel’ nam se vratit’ Prosinečki?”
Igrao je u Dinamu gluhonijemi Splićanin Jozo Bogdanović. Tomić ga je ukrasio sljedećim riječima: “Nazdravite lozu za Bogdanovića Jozu!”
Igrao je u Dinamu i Osječanin Mirko Lulić. O njemu bi Ivo Tomić govorio: “Lopta je kod dinamovog štita ispod Velebita, Mirka Lulića”.
Iskren do bola u prenosima, nije skrivao svoju naklonost prema Dinamu, a znao je i utješiti Dinamove navijače. Pa, kad bi se nakon tehničkih smetnji i duže pauze javio, rekao bi: “Inače, dok su bile ove pokvarene žice, poštedjeli smo Dinamovcima živce!”
Kad bi Deverić zabio: “Dinamov as tref, to je Deverić Štef!”
Zabio je Džemal Mustedanagić za Dinamo: “Opalio Đemo, a vratar Topalović drijemo”.
Sjajan niz se nastavljao: “Lopta do golmana Vlaka, gospodara ovoga zraka.”