Na suđenju za zločine počinjene na području Rogatice, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio kako je njegov tetak pričao da ga je neki Ujić udario nogom u prsa tokom boravka u “Rasadniku“.
Sadin Bičić je ispričao kako je njegova porodica iz Žepe izbjegla u Kladanj tokom evakuacije, ali je njegov otac na tom putu izveden iz autobusa te prebačen u Rogaticu u “Rasadnik“, što je saznao preko majke i sestre.
Oca je ponovno vidio u januaru 1996. prilikom razmjene. Svjedok je kazao da je on bio u dobrom stanju i rekao je da ga u “Rasadniku nije niko dirao“, ali je od oca saznao da su N-3 “baš dobro namlatiti“. Prisjetio se i tetka Ahmeda Brgulja koji je jedne prilike ispričao kako ih je neki Ujić “postrojio i svakog udario nogom”.
Na upit Odbrane, Bičić je potvrdio da njegov otac prije zatočenja nije poznavao Ujića, kao i da je govorio da je hrana bila dobra.
Vještak Hamza Žujo je govorio o ekshumaciji iz 2001. u Rogatici, prema Vragolovima. Naveo je da je na tom lokalitetu bila masovna grobnica sa devet tijela, a krim-tehnika je imala zadatak da ih numeriše.
On je rekao da tijelo broj osam nije identifikovano klasičnom metodom i odvezeno je u Gradsko groblje Visoko i sahranjeno kao N.N. lice. Nakon naredbe iz 2005., da se izvrši reekshumacija, utvrđeno je da se radi o Mehmedu Hajriću, rekao je Žujo, kao i da je na osnovu obdukcije utvrdio da je uzrok smrti bila prostrijelna rana u predjelu glave.
“Ovo je naneseno projektilom, iz ispaljenog vatrenog oružja“, kazao je.
Za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja nad civilima počinjena u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine optuženi su Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.
Amela Imamović-Helda je ispričala da je njen otac bio komandant za zaštitu civila u Žepi i da joj je majka pričala da je ubijen, ali se toga ne sjeća jer je tada imala tri godine.
“Ja samo znam po priči svoje majke kad je započeo rat, mi smo otišle zadnjim autobusom. Ona je njemu rekla da ide s nama, ali nije želio. Ostao je da da život za Žepu i narod“, kazala je svjedokinja.
Nakon što joj je tužilac Dževad Muratbegović pročitao dio izjave koju je dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, a u kojoj je navela da je njen otac uhapšen sa N-1 u julu 1995. te odveden, svjedokinja je kazala da ta saznanja ima “preko knjige”.
Ona je na upit Odbrane potvrdila da sva njena saznanja potiču iz knjige, kao i da je njena majka imala “saznanja samo iz priča”.