Vijest o smrti istaknutog bosanskohercegovačkog književnika Abdulaha Sidrana potresla je građane širom Bosne i Hercegovine, ali i ljude širom svijeta koji su čitali Sidranova djela, gledali filmove snimljene po njegovim scenarijima. Odlazak Avduke, kako su ga mnogi zvali, pogodio je posebno njegove kolege i prijatelje
● Ode, a vrata ne zatvori … ●
FARBA ON MENE, FARBAM JA NJEGA
Možda niste znali … da je Abdulah Sidran rođen u Goraždu, tu mu dadoše ime, a prezime su mu donijeli iz okoline Nevesinja. Život ga je odveo iz Goražda i vodi ga po bijelom svijetu. Takav kakav jeste pisao je scenarije, crtice, pjesme, eseje, priče i pričice, no znao je i „bocnuti“ pa kome opanci – kome obojci.
SIDRAN – čudno neko prezime. Da li je maloazijskog, bugarskog, grčkog, albanskog ili latinskog porijekla i šta li bi u nekom ozbiljnom/neozbiljnom prijevodu moglo značiti?
Kaže:“Nekad davno bilo veliko more koje je dosezalo i do Nevesinja. Čak su se tu znali i brodovi usidriti. Eto, ode more, odoše brodovi, samo ostade livada koja se zove Sidrište, a ona je pripadala mojim precima, pa tako nastade moje prezime koje još uvijek traje, a mora odavno nema.“
Moramo povjerovati u Avdino kazivanje, iako je „šidet od insana“, jer boljeg odgovora nemamo. Politika? Nismo je ni spomenuli. Možda je i bolje, bilo bi tu podosta boja u pedeset i više nijansi. /szž/
To je čovjek koji je najbolje poznavao duh svog naroda. Bio je veliki čovjek, veliki pisac, bio je narodni pisac. Bio je jedinstven po mnogo čemu u svojim dijelima i tim osebujnim izrazom dao je poseban, originalan, pečat i prepoznatljiv šmek našoj bosansko-hercegovačkoj književnosti, ali ne samo književnosti već i filmskoj umjetnosti, uopšte kulturnoj sceni ove zemlje. Zato kažem basum sagosum Bosno i Hercegovino, basum sagosum Sarajevo
ŠTA TO RADIŠ SINE?
SANJAM, MAJKO.
SANJAM, MAJKO, KAKO PJEVAM,
A TI ME PITAŠ, U MOM SNU:
ŠTA TO ČINIŠ, SINKO?
O ČEMU, U SNU, PJEVAŠ, SINE?
PJEVAM, MAJKO, KAKO SAM IMAO KUĆU.
A SAD NEMAM KUĆE.
O TOME PJEVAM, MAJKO.
KAKO SAM, MAJKO, IMAO GLAS, I JEZIK SVOJ IMAO.
A SAD NI GLASA, NI JEZIKA NEMAM.
GLASOM, KOGA NEMAM, U JEZIKU, KOGA NEMAM,
O KUĆI, KOJU NEMAM, JA PJEVAM PJESMU, MAJKO.