Sead Pešto
Volim ja sva moja iskušenja pa i to!
Rođen sam prvog aprila prije tačno 54 godine.I nekako mi se oduvijek čini da ako ništa, barem nikad nikome nisam smetao. U stara vremena ljudi bi rekli: o sebi pri sebi. Učili me da ne zabijam nos u tuđe stvari.
Prvi sam muško dijete u porodici mojih rahmetli roditelja i imam još dva sjajna mlađa brata koje volim vise nego sebe i imamo sjajan odnos nakon svih ovih godina.
Jedna obična bosanska porodica u kojoj je uvijek bilo puno ljubavi i poštovanja. Na to poštovanje i porodicnu ljubav sam najponosniji. Nikad nisam čuo oca da je galamio na majku. Nikad. Ta ljubav je bila tako jaka da su njih dvoje i otisli sa dan – dva rastojanja. Otac u nedjelju uveče a mama u utorak. Iste godine, istog mjeseca, januara 2013-te.Tih ljubavi i postovanja ili nema ili su rijetke.
Kažu ljudi da je tog prvog aprila 1970 godine bio lijep dan. Sunčan.I danas je lijep dan, i svaki dan je lijep ako znaš da se raduješ pravim stvarima.Taj prvi april je meni nekako lijep i neobičan datum za roditi se. Otvoriš oči a ono sunce. Optimisti kažu dan šale a pesimisti opet kažu: dan lažova. Kao da oni sto lažu na taj dan ne lažu zbog šale. Uvijek biram optimiste jer je sve u životu percepcija, način razmišljanja. Čovjek je u biti onakav kakav želi biti. Biram biti dobar, nekad to graniči sa glupošću jer ne dobije se uvijek nazad ono sto se da ali čini mi se da mi je misija da “dijelim” i tako ce ostati do zadnjeg daha.
Lijep je kazem vam taj prvi april. Uvijek je lijep. Iza tog lijepog prvog, uvijek ide drugi, a taj drugi je onaj teški- realni, životni april. Taj datum ne volim ali i on je moj pa se to dvoje mora “uzeti ” u paketu. Dan je to kojim se podsjeća na svjesnost da negdje na svijetu postoje djeca ,ljudi, osobe sa autizmom. Strašno je iskušenje taj Autizam ali ne znam sta napisati o tome i biti iskren. Nekad mi se čini da čak ni to ne bih mijenjao u životu jer i to je nekako moje. Volim ja sva moja iskušenja pa i to. A teško bude, umori se čovjek. Umor je realna stvar ako brineš o nekome 24 sata dnevno. Troši se ogromna emocija i energija da se popravi kvalitet života kod osobe iz autističnog spektra. Sve ipak ima svoju svrhu pa tako i ovo iskušenje, bolest pa i smrt bliskih ljudi.
Svako od nas ima traumu ali treba je znati nositi. Traume ojačaju onog koga ne slome i ne ubiju. Bitan je taj prvi udar dočekati na prsa, grudima, srcem….fudbalskim žargonom bi rekli: uštopati loptu. Poslije bude lakše.
Kad bih podijelio život na tri trećine po 18 godina sasvim sigurno prva je najdraža. Bezbrižna je. Dijete si. Sve sto radis je učenje, igra i ljubav. Voliš sve oko sebe osim ponekog nastavnika jer te još uvijek niko nije povrijedio. Druga trećina života, nakon 18-te godine te sprema za ostatak života. Rekao bih da te presudno oblikuje. Meni se u njoj od moje 22-ge desio rat, strasan krvavi rat u kojem sam boreći se za domovinu bio ranjen nekoliko puta. Treca faza je isto rat samo ovaj put duhovni rat. Energetski. Lomi život zadnje dvije decenije ali ne damo se mi Bosanci iako kažu da i nema nas “Bosanaca”. Niko nece da bude Bosanac vise nego ono “svoje” nacionalno. Sebično. Volio bih da mi neko argumentovano objasni zašto ne mogu biti i jedno i drugo. Dušom, srcem a bio sam i puškom sam Bosanac iako Ustav moje zemlje kaźe da me “nema “
Danas kad ulazim u famoznu 55-tu godinu čini mi se da nikad nisam bio sretniji, čistijih misli i mudriji. Hvala dragom Bogu na tome, hvala svim ljudima koji su oplemenili moj život. Dosta ih je uticalo na oblikovanje moje personalnosti i svi su pozitivni. Nekako sam uvijek imao sreće s ljudima jer postoji samo par ljudi u mom životu koje bih volio da nikad nisam sreo. Ove godine su dobre i zbog toga sto covjek postane mudriji, razumniji, bez naglih i agresivnih pokreta. Svako od nas ima puno iskušenja u toku svog života pa sam imao i ja ali me ništa za ove moje lijepe 54 godine nije slomilo do kraja a i neće. A bilo je zaista puno toga za sve ove godine.Na kraju uvijek nekako tas bude na onim dobrim stvarima.
Pişem vec par godina neke materijale o svim tim vremenima i nadam se da ce sve zavrsiti jednom lijepom i poucnom knjigom. Sve u životu bude onako kako ti to vidiš. Dobro ti je ako voliš Boga, voliš ljude, voliš životinje, cvijeće, voliš sve oko sebe. Lijep je osjećaj kad voliš. Znam dosta ljudi koji su istinski dobre osobe ali ne znaju da vole. Strašan je to invaliditet kad ne znaš dati ljubav. A voliti i biti voljen je možda najbitnije u životu. Kažu da u životu ne smiješ pogriješiti samo u dvije stvari: u izboru partnera s kojim ces imati djecu i u izboru posla koji radiš. Rijetki imaju oboje. Nekako je ipak najvažnije puno se smijati. Kad se prestanem smijati znaću da su mi baterije iscurile. Pesimist vidi teškoću u svakoj prilici. Optimist vidi priliku u svakoj poteškoći, rekao je Sir Winston Churchill.
Mudro je zborila stara engleska pijanica. Sve je, da se ponovimo stvar percepcije. Pogleda na dobre i loše stvari. Otprilike je takav i život. Svako ima svoja uvjerenja i živi u skladu s njima. Oblikuješ se kao mali dječak i uglavnom ostaneš takav kakvim te usmjere u ranoj mladosti. Odstupanja su neznatna, izuzetak koji potvrdjuje pravilo. Govorim o karakteru, moralu i poštenju. Ali zbilja ako patiš, ako puno boli nekad moraš da se isplačeš. Izbaci ono što te muči na par minuta i guraj dalje. Kad nekako skontam sve ono što sam preživio do sada ipak je to jedna sjajna priča u kojoj se jos uvijek budim sretan svakog jutra. Pogledam se u ogledalo i kazem sam sebi: nije to tako loše ni ispalo dragi moj Sejo. Držite se samo ljubavi i emocija jer ako to izgubite izgubili ste sve. Dovesti emotivnu osobu do kraja je težak posao ali je konačan. Znam neke sjajne priče koje su izbrisane baš zbog toga.
Čuvajte se i budite sretni.