Danas, 31.12. 2021. godine, navršava se tačno trideset godina kako je prerano u svojoj 58-oj godini na bolji svijet preselio prim. dr. Šefket Kurtćehajić. Bio je omiljen i mnogi ga se i danas sjećaju sa sjetom na jedno lijepo vrijeme. Ovdje je data njegova biografija iz knjige “Enciklopedija Bošnjaka” te jedini sačuvani video link kad je bio šef ljekarske službe u Haditi u Iraku još davne 1986. godine.
KURTĆEHAJIĆ, Šefket (Bijelo Polje, Sandžak, 8. 10. 1933. – Sarajevo, 31. 12. 1991.), ljekar specijalista, direktor, humanista, „sirotinjska majka“, entuzijasta, poslanik u Skupštini SFR Jugoslavije, a prije svega dobar ljekar i dobar čovjek. –
Rođen je 08. oktobra 1933. godine u Bijelom Polju, u Sandžaku. Po završetku srednje medicinske škole u Banjoj Luci i odsluženja vojnog roka odlazi u Zagreb na Medicinski fakultet koji uspješno završava početkom 1962. godine. Vraća se u Bijelo Polje gdje ostvaruje svoj prvi angažman u svojstvu ljekara. Usput napominjemo, da je bio ne samo odličan student, nego i društveno-politički aktivan. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu bio je sekretar Fakultetskog komiteta Saveza komunista.
Direktor Medicinskog centra u Bijelom Polju postao je 1963. godine, a 1965. godine, sa samo trideset dvije godine, izabran je za saveznog poslanika u Skupštini SFR Jugoslavije. Na poziv mlađeg brata prim. dr. Rasima Kurtćehajića, ginekologa po struci, dolazi u Rogaticu 1967. godine, na mjesto direktora Zdravstvene stanice. Specijalizaciju Opće medicine završava 1973. godine. Tokom svog djelovanja zapošljava veći broj zdravstvenih radnika, posebno ljekara koje šalje na specijalizaciju.
Oformio je (Zdravstvenu stanicu uobličio u Dom zdravlja, op. a.) Dom zdravlja „Rasim Džindo“ sa internističkom, pedijatrijskom, ginekološkom, stomatološkpm službom i stacionarom. Interesantna je anegdota, oko davanja imena Domu zdravlja u Rogatici, po tvrdnji očevidaca: Naime, na sastanku, na kojem je dr. Šefket Kurtćehajić malo zakasnio, dogovorili su se, da naziv Doma zdravlja bude po imenu narodnog heroja sa Romanije Pere Kosoriću. Tada, po tvrdnjama očevidaca, ulazi dr. Šefket Kurtćehajić i saznavši za takav dogovor, objašnjava im „da Pero Kosorić ima svoje ratne zasluge, ali da Sokolac treba napraviti Dom zdravlja i po imenu Pere Kosorića dati naziv istom; ali Rogatičani i čaršija šeher Rogatice moraju znati, da je Rogatica pored narodnog heroja Ragiba Džinda, po čijem imenu je, već, Osnovna škola u Rogatici nosila naziv, u borbi protiv fašizma, imala i cijelu porodicu Džindo, te da je mlađi brat narodnog heroja Ragiba Džinda, Rasim Džindo poginuo kao prvoborac, a da je rat dočekao kao student medicine, pa prema tome, Rogatica nema bolju priliku da dadne ime Domu zdravlja po Rasimu Džindu, njihovom nesuđenom doktoru. Argumenti dr. Šefketa Kurtćehajića su bili dovoljni da potpuno preokrenu situaciju i da se Dom zdravlja nazove po Rasimu Džindu. –
Zahvaljujući prim. dr. Šefketu Kurtćehajiću, veliki park Doma zdravlja u Rogatici, čija površina iznosi oko 10.000 kvadratnih metara, postao je botanička bašča sa rijetkim rastinjem, unutar koga je doveo lanad i paunove, živopisnu fontanu ispunio ribama i na taj način veliki park pretvorio u atraktivno i romantučno mjesto za šetnju i relaksaciju. O tome rado pričaju stari Rogatičani (Holučlići, Hafizovići, Akšamije, Džinde, Brankovići, Štete i dr.), sa sjetom, ističući da je dr. Kurtćehajić bila ličnost izrasla na lirskom optimističkom doživljaju svijeta, a razrađena na diskretnom aktivizmu za sva pozitivna stremljanja u životu.
Zaslugom dr. Šefketa Kurtćehajića otvaraju se ambulante u okolnim pa i najudaljenijim selima Mesići, Borike, Žepa i drugim, čime svi građani, kako Rogatice tako i okolnih sela, dobijaju adekvatnu medicinsku uslugu. Također, u svim većim preduzećima u Rogatici dr. Šefket Kurtćehajić pomaže u otvaranju ambulanti
Godine 1978. dobija počasno zvanje primarijus, a za veliki rad i doprinos unaprijeđenju zdravstva dodijeljeno mu je mnoštvo plaketa, diploma i odlikovanja.Svojim prisustvom obilježio je u najvećoj mjeri razvoj zdravstva u Rogatici i okolini. Bio je nenadmašan dijagnostičar. Volio je da pomaže ljudima kako u domenu medicinskog znanja, a povodom kojeg je bio visoko respektovan, tako i u svim drugim aspektima u kojima je mogao pomoći ljudima u rješavanju njihovih problema.
Imao je harizmu koja je plijenila, energiju i ljubav koja bi činila da se ljudi pored njega osjećaju sretni, zadovoljni i zaštićeni.
Relativno mlad, u 58-oj godini života, 31.12. 1991. godine, preselio je na bolji svijet. Dženaza i ukop obavljeni su u njegovom rodnom Bijelom Polju, 01. januara 1992. godine, a samo iz Rogatice, iako je bio vrlo nezgodan datum odmah iza Nove godine, došli su autobusi i oko stotinu malih automobila da odaju počast svom doktoru, iako je on, već, preko sedam godina sa porodicom preselio u Sarajevo. Nisu zaboravili sve ono što je on za njih uradio.
Iza sebe je ostavio troje djece: Suada Kurtćehajića, danas redovnog profesora na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu i Predsjednika Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”, prim. dr. Azru Kurtćehajić internistkinju na Kliničko-univerzitetskom centru u Sarajevu i Senada Kurtćehajića, mašinskog inžinjera. Supruga Mahija Kurtćehajić, djevojačko Đečević, je živa i relativno zdrava, iako je polahko zakoračila u devetu deceniju.
Nešto najljepše što čovjek može ostaviti iza sebe je, da i dan danas, kad se pomene njegovo ime, oni koji su ga znali kažu da je bio veliki čovjek.