Na današnji dan prije 29 godina život za Podrinje za domovinu Bosnu i Hercegovinu dao je “Zlatni ljiljan” Sinan Ćesko.
Sinan Ćesko je rođen u mjestu Vratar, Žepa 17. januara 1962. godine od oca Rasima i majke Alije.
Mašinski tehničar po zanimanju, atletičar iz ljubavi prema sportu. Natjecao se u trčanju širom bivše Jugoslavije i ostvario impoznatne rezultate za osvojene utrke na 800 i 400 metara. U njegovoj kolekciji našlo se oko 20 zlatnih medalja. Na desetine srebrnih i bronzanih medalja krasile su Sinanovu vitrinu i zidove dnevne i spavaće sobe.
Pa izbijanju agresije odmah se uključio u organizaciju odbrane Domovine.
Učesnik je historijske bitke u Budičinom potoku kada su neprijateljske horde sa oklopno – mehanizovanom jedinicom iz pravca Han Pijeska, rušeći, paleći, ubijajući sve pred sobom pokušale ući na prostor herojske Žepe.
Sinan je jedan od ključnih učesnika za uzimanja vojnog objekta na planini Žep augusta 1992. godine. Uspješno je predvodio akcijuaaa na Lazama 09. oktobra 1992. godine.
Svoje umjeće i profesionalnost pokazuje u mnogim teškim zadtacima.
Za nesebičnu hrabrost i doprinos u borbi za slobodnu i celovitu Bosnu i Hercegovinu, odlukom predsjednika Predsjedništva BiH-e odlikovan je najvećim ratnim priznanjem značkom “Zlatni ljiljan” i proizveden u čin kapetana.
Dana 23. jula 1995. godine na starom gradu Vrataru nedaleko od svoje rodne kuće koju je kao i Žepu i cijeli narod branio sve do samog kraja prestalo je kucati herojsko srce Sinana Ćeske.
Ukopan je u šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu, a iza njega ostala je supruga Nezira i sin Suvad.