Starcici 14.12.2010 godine
Ovo je jos jedna povratnicka prica o jos jednom povratniku u selo Starcice, selo koje pripada MZ Kozici udaljenom 11 kilometara od naseg grada.Ovo je prica o Hasinom braticu,njih dvojica su jedini povratnici u Starcice za sada.
Osjecanja su pomijesana u momentu dok pisem ove redove. Zelim da Vam opisem i oslikam mladjeg covjeka koji je povratnik,covjeka koga su mlatile i kise i oluje,jednostavno jednog velikog borca za sopstveni zivot,za zivot svoje porodice.Ovo je prica o Sabahudinu Dzananovicu.
Sabahudin Dzananovic je rodjen 07.05.1973 godine u Starcicima,Osnovnu skolu je zavrsio u Sljedovicima,a srednju Masinsku skolu u Sarajevu.Ozenjen je i ima dvoje djece,dvije male kcerkice,dva njegova ponosa,kako rece one su mu zvijezde vodilje i njihova beskrajna ljubav mu daju snagu za borbu.Supruga Amela je trenutno sa kcerkama Amilom i Ajselom u Sarajevu jer Amila ide u skolu,.
Da zivot zbilja pise romane to pokazuje i zivotna prica naseg Sabahudina.Prica puna obrta i teskih trenutaka. Evo samo par tih trenutaka,kad je zavrsio srednju skolu trebao da pocne da radi dosla su olujna vremena,u tim vremenima je tesko ranjen i to prazivljava,poslije rata se nalazi na birou rada bez i jednog dana radnog staza.Poslije svega toga dozivljava i mozdani udar,kao mlad covjek,ali i to stojicki prezivljava i nastavlja dalje svoju borbu.
Sagledavsi svoju situaciju,dolazi do saznanja da mu je najbolje da se vrati na svoje rodno ognjiste u Starcice.Vraca se u Starcice 2008 godine,vraca se na porusenu kucu,zaraslo imanje u korov,ali neposustaje.Od svojih sredstava uspijeva napraviti privremeni objekat u kome danas zivi,pravi stalu u koju smjesta nesto ovaca i par koza,jer kako rece kako da budem ovdje a da nista neradim i da nemam obavezu.Ovaj rad i obaveze su mu radna terapija i borba za sto bolje zdravlje,jednostavno rehabilitacija poslije mozdanog udara.Zajedno sa svojim amidzom Hasanom se bore da ostvare svoj zajednicki san da usele u svoje kuce i da kao ljudi mogu da zive.
Sabahudin je dobio donaciju od Federalnog ministarstva za raseljena lica ,gradjevinski materijal u visini od 8.000 KM,.koliko je dobio to je i ugradio,prestoji dalja borba da se ta kuca pokrije i urade unutrasnji radovi,kako bi kuca bila uslovna za zivot.
Naseg domacina boli nebriga zvanicnih organa za povratnike,nije ga kako kaze niko nikad upitao kako je,sta radi,sta mu treba pomoci,gdje je zapelo,osim njegovih rodjaka Djeme Dzananovica i Igbala Herende,povratnika koji ostave sve svoje poslove kako bi njemu i njegovom amidzi pomogli.Oni su im beskrajno zahvalni.
Osim sredstava koje nema za zavrsetak kuce,tu je problem i struje,koja ce po njegovim saznanjima biti uradjena na proljece.Tu je i problem tehnike,sve se vuce snagom i na sebi.,Motokiltivator ili traktor bi razrijesio mnoge probleme.Olaksali bi u mnogome ovu borbu za sebe i svoju porodicu.Jedno mu je jasno,njegov opstanak je borba i rad na selu,rad na zemlji i stocarstvu,rjesenje njegovih prihoda.
Nada se da ce zvanicni organi povesti vise racuna o povratnickoj populaciji sad,a ne samo da povedu racuna u vrijeme izbora.
U nadi da ce ovaj hrabri covjek uspjeti u svom nijetu ,ja mu zelim svaku srecu,njemu i njegovoj suprugi Ameli,,njegovim kcerkama Amili i Ajseli.
Ako neko zeli da porazgovara sa Sabahudinom evo i broj telefona 062 322 175,sa njegovim amidjom Hasanom tel. 061 267 117
