Hadz 2024, Makkah.
Ne znasmo se, Zepljaci se prepoznase i upoznase.
Kada sam rekla Muderisu cija sam, rekao je svojoj lijepoj Hanumi Fatimi:”Slikaj me sa rodicom da posaljem Salihu”. Tako radosna sto je to rekao, rekla sam odoh po telefon da nas slika I sa mojim telefonom. Lijepa uspomena.
Zao mi je sto nisam imala vremena da mu ispricam da sam poznavala i rahmetli njegovog babu Hadziju Abida. Kada smo islie iz Rogatice na Borovac na ljetni raspust kod djede i nene cesto nam je dolazio Hadzija Abid Halilovic sa Stopa na Borovac.
Nena rahmetli Duda mu se obraduje ko bratu rodenom, govorila nam je da je Hadzija Abid njen blizi rodak, I nena je rodom sa Stopa, sestra rahmetli Himze ( po kojem je moj Hadzija Babo dobio nadimak Himzo) Imamovica (pcelara).
Odmah bi zakuhala za polaganu pitu da kuha (jufke je susila na plati, a pita je plivala u domacem kajmaku, maslu i siru i sad osjetim taj miris i ako je proslo 40 i vise godina), to je bila mahsuzija za docek gostiju. Dok jufka ostoji i halva je bila gotova.
Kao djete voljela sam slusati Hadzije Abida umiljati glas, takvim glasom je i Muderis razgovarao sa mnom u Makkah.
Ponosna sam na sve nase Zepljake.
Aida Brgulja Vranic