Karijernim pričama prijatelja i članova ANNT-a želimo pružili uvid u širok dijapazon mogućih karijernih putanja i proširili viziju o STEM zanimanjima. Ovaj put donosimo priču ANNT članice, dr. Aide Branković. Iz niza njenih uspjeha izdvajamo prošlogodišnji izbor u finale Global Australian Awards u Global Talent kategoriji i još jednom joj upućujemo čestitke.
“Trenutno radim kao istraživač i predvodim aktivnosti vezane za mašinsko učenje u Australskom istraživačkom centru za digitalno zdravlje pri glavnoj australskoj naučnoj organizaciji (The Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation (CSIRO)). Radim na razvoju algoritama koji imaju za cilj pomoći kliničkom osoblju u donošenju boljih i bržih odluka. Također, spoljni sam saradnik na Kvinslend univerzitetu. Ovaj posao uključuje čitanje naučnih radova, analizu i obradu podataka, razradu novih ideja i njihovu implementaciju, te mentorisanje – od bachelor studenata do postdoktorskih istraživača. Također ima i onaj, meni manje interesantan, dio posla koji uključuje sastanke, pisanje grantova, naučnih radova i izvještaja. Na trenutnoj poziciji naročito mi se sviđa što su svi istraživački projekti potaknuti rješavanjem postojećih izazova kroz inovativnu nauku i tehnologiju. Ovaj tip posla zahtjeva multidisciplinarnost više nego ekspertizu u užoj oblasti. Prije ove pozicije radila sam na razvoju algoritama za novu dijagnostičku tehnologiju za detekciju moždanog udara pri Kvinslend univerzitetu. Tokom tog perioda često sam boravila u laboratoriji. Misao da algoritam koji pravimo može pomoći doktorima da poboljšaju tretman pacijenata ili čak spase nekome život blagovremenom reakcijom, daje smisao, a time i motivaciju. Najuzbudljiviji dio istraživanja za mene je kliničko testiranje valjanosti i mogućnosti algoritma.
Ključne vještine za obavljanje ovog posla su vladanje različitim konceptima vještačke inteligencije, programerske vještine i znanje statistike. Prednost je znati i druge oblasti matematike, biti kreativan i slobodan da misliš izvan kutije te biti u stanju obuhvatiti različite aspekte problema i rješenja. Karijera iz ove tačke može ići u više smjerova poput nastavka istraživačke karijere pri nekom institutu ili odjelu za razvoj neke velike kompanije, akademske karijere koja bi uključivala predavanje na fakultetu pored istraživanja, te prelazak u industriju i obavljanje inženjerskog posla ili menadžerskih funkcija. Što se tiče mašinskog upravljanja i vještačke inteligencije i budućnosti istih u medicinskim aplikacijama, dosta zavisi od samog problema za koji su namijenjeni. No, ono što je zajedničko za sve jeste rješavanje problema vezanih za pristup, zaštitu i privatnost podataka pacijenata te interoperabilnost.
Završila sam Prvu gimnaziju i Srednju muzičku školu u Sarajevu, a studirala sam na Odsjeku za Automatiku i elektroniku na Univerzitetu u Sarajevu – Elektrotehničkom fakultetu. Ovaj fakultet sam odabrala na nagovor profesorice fizike koja me je uvjerila da ću imati bolju perspektivu za zaposlenje, a uz to “elektrotehnika je primijenjena fizika”, kako mi je govorila. Ipak, ohrabrila bih srednjoškolce da studiraju ono što vole i što ih zaista zanima. Da ponovo upisujem fakultet, moj izbor bi bio fizika jer mogućnosti nisu ograničene samo na fiziku. ETF mi je omogućio stjecanje dobrog baznog znanja i široku naobrazbu, ali mislim da ne bi bilo loše da se plan i program master studija uže specijalizira i da se eventualno razmisli o razdvajanju automatike i elektronike. Također, dobro bi bilo kada bi se prilike za stjecanje znanja iz drugih oblasti, uključujući i one koje prevazilaze okvir matičnog fakulteta, omogućile kroz izborne predmete.
Doktorsku titulu sam stekla na Politehničkom univerzitetu Milano. Aplicirala sam na konkurs za doktorski studij na web stranici univerziteta potaknuta starijim kolegama. To je bio fakultet koji sam željela, no to nije bio jedini univerzitet na koji sam aplicirala. Neophodno je bilo ispuniti aplikaciju, napisati predložak istraživačkog projekta, motivaciono pismo i priložiti dva pisma preporuke. Pisanje istraživačkog predloška mi je olakšalo to što sam uspjela stupiti u kontakt sa profesorom čiji istraživački rad me je interesovao i koji mi je pomogao sa nekoliko sugestija da nadogradim prvobitnu ideju koju sam imala. Po izlasku rezultata bila sam jako sretna jer sam bila primljena sa cjelovitom stipendijom dodijeljenom od strane italijanskog Ministarstva obrazovanja i nauke. Stipendija je bila u rangu početne plaće inženjera u Italiji, dovoljna da se pokriju troškovi života, a pri tome se moglo nešto i uštediti. Također uključivala je školarinu i određen iznos koji je omogućavao učešće na konferencijama ili nabavku resursa potrebnih za istraživanje.
Danas ima puno više prilika nego prije 12 godina. Puno je više i naših ljudi pozicionirano na jako dobrim univerzitetima širom svijeta što mislim da može olakšati pronalazak doktorske pozicije na različite načine, od savjeta pa do suradnje. Za one koji razmišljaju o doktoratu ili karijeri istraživača mislim da je dobra ideja uraditi neki akademski staž ili istraživački projekat koji može biti i online. Mislim da je prednost pri apliciranju ako se može stupiti u kontakt sa profesorom za kojeg ste zainteresovani i pod čijim mentorstvom biste voljeli raditi istraživanje. Ko se odluči aplicirati za doktorat, savjetovala bih da aplicira za pozicije za koje imaju dovoljno predznanja koje može pomoći u pisanju pristojnog predloška istraživanja, te koje demonstrira da je u pitanju kvalitetan kandidat koji će biti produktivan. Kvalitetno apliciranje je spor process, i da se poveća šansa pozitivnog ishoda aplikacija ne bi trebala biti generička. Također, apliciranje na više pozicija povećat će šanse za uspjeh. Posljednji ali ne manje bitan savjet je da aplikanti ne gube elan u slučaju negativnog ishoda, već da budu strpljivi i ustrajni dok ne dođu do cilja.”