Na suđenju pred Sudom BiH za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja nad civilima počinjena u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici – od kraja jula do 22. decembra 1995. godine, svjedok Odbrana je kazao da su objekat posjećivali Ratko Mladić, Zdravko Tolimir i Ljubiša Beara.
Zajednički svjedok četiri Odbrane, Radomir Racković, ispričao je da je tokom rata obnašao funkciju oficira Vojske Republike Srpske i načelnika finansijske službe u sklopu Prve podrinjske lake pješadijske brigade u Rogatici, te da mu je kancelarija bila smještena u kasarni udaljenoj oko 50 metara od objekta “Rasadnik“.
“Ja sam znao da su dovezli ljude poslije dešavanja u Žepi i oko Žepe, da je tu bilo oko 50-ak ljudi, neke sam i ja poznavao. Mislim da su to bili zarobljenici glavnog štaba i da su trebali otići brzo u razmjenu“, kazao je Racković dodajući da su se tu ipak zadržali duže od pet mjeseci.
Odgovarajući na pitanje Nine Kisić, braniteljice prvooptuženog Zorana Neškovića, Racković je kazao da su zarobljenici imali istu hranu i vodu kao i vojnici, te da je obezbjeđenje bilo čuvarsko-stražarskog sistema i bez ograde oko objekta.
“Bila je česma za vodu, ali ta voda nije bila ispravna za piće, pa je vojska dovozila cisternu s vodom, a zatvorenici su, po trojica s kanisterima, izlazili po tu vodu i unosili ostalima“, kazao je svjedok.
On je objasnio da je na početku zatvorenike izvodio optuženi Pero Despet, a da su poslije izlazili sami po vodu bez pratnje.
Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića da li su zarobljenici bili civili, svjedok je rekao da ne zna šta su bili, ali zna da je dio njih doveden nakon “dešavanja u Žepi“.
“Bili su u civilnoj odjeći, ali su imali neke vojne vindjakne, znam da sam pitao otkud im, jer su bile dobre“, kazao je svjedok tužiocu.
Svjedok je kazao da su “prihvatno-vojni objekat“ posjećivali i visoki oficiri poput Ratka Mladića, Zdravka Tolimira, Ljubiše Beare, ali da ne zna tačan razlog posjetama.
“Tolimir je bio tri-četiri puta, Beara nekoliko. Mladića sam ja samo jednom vidio“, kazao je on.
Osim Neškovića, za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja počinjena nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici – od kraja jula do 22. decembra 1995. godine –optuženi su i Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.
Beara, načelnik za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, osuđen je u Hagu na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, udruživanje radi vršenja genocida, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja. Tolimir, bivši pomoćnik komandanta VRS-a za obavještajno-bezbjednosne poslove, umro je u pritvorskoj jedinici Suda, nakon što ga je Haški tribunal pravosnažno osudio na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine. Mladić je također osuđen doživotno zbog genocida i drugih zločina u BiH.
Drugi, također zajednički svjedok Odbrana, Slobodan Obrenović, svjedočio je u svojstvu trenutnog vlasnika ranijeg objekta “Rasadnik“. On je kazao da je objekat, kao i zemlju, kupio 2008. godine i da je uglavnom u izvornom stanju, jer nije stigao renovirati.
“Objekat je prizemni, sagrađen od pune cigle, ima drvene prozore starije na kojima smo zatekli ostatke zakovanih dasaka“, kazao je svjedok.
On je rekao da u ovaj objekat nije ulazio tokom 1995. godine.