Milo moje
Sva tvoja pisma, pjesme opjevane o ljubavi , jos su duboko skrivena u starom koferu, dole u podpalublju, naseg broda ljubavi.
Evo i danas ti isto pisem sa vjecnom ljubavlju u srcu, umotanu u svilenu crvenu maramicu.
Grije me..
Danas je malo vjetrovit i tmuran dan, sa povremenom sitnom kisom sto sa vjetrom ukoso, mije prozore
Da, jesen nam donosi svasta i ljepotu toplih boja na suncu kad vrisnu, a i vjetrove , oblake tmurne i sipljivu kisu.
Jos malo ogolit ce sve grane i ostat ce tuzne, kisom uplakane.
Po kojj dan kad sunce ponovo grane, preostalo Brezino lisce ce da zatreperi onako leprsavo poput svilenih trakica u divnim toplim bojama. Tako su njezni, a cvrsto se drze za grane svoje sve do decembra, kad i one zaplesu svoj poslednji ples na putu ka vjecnom stanistu, mokroj zemlji.
Da onda kad su kaljavi puti, kad lisce pod nogom ne susti, i sve to tako do prvog snijega, kad me obraduje i zaigra oko.
Tad mi i srce zaigra u novom prizoru, ciste nevine bijele ljepote.
Krosnje se okite cipkastim haljama poput djeva, na vjencanje kad krenu, uz tihu pjesmu pomjesanu sa svom tvojom ljubavlju, dusu mi miluje.
Znas imam jos koji cvijet ruza u vrtu. Ponekad uberem najljepse i cuvam ih samo za tebe,
milo moje…
Imjetnik I pjesnik
Kimeta Soso
Bosna I Hercegovina