Malo sjecanje na Podljun: Prica druga

Nastavljam sa pisanjem svog djetinjstva u svojoj mahali, naviru sjećanja lijepa, koje nosim duboko u duši…Prvomajski uranci, jurjev, nosanje “lila” uoci prvog maja itd..

Prvi maj na bunaru

Sjetih se tih naših druženja, za prvomajske uranke, koji su bili posebni za mene. Znali smo unaprijed i na mjesec dana dogovarati šta ponijeti, a znalo se uvijek se išlo tradicionalno na Ljun – ili bunar, kako smo mi zvali u Poljunu. Skupili bi se u rane jutarnje sate ,svi iz Poljuna, a zna se ko je bio vođa, moj Edo Branković, koji se znao svaki drug dan popeti na Ljun. Znao je svaki kutak te naše prelijepe borove šume. Za mene je to bio poseban doživljaj,,, nije bilo nimalo lahko popeti se na Ljun, meni je najteže bilo popeti se uz Malicu jer je bila puno uzbrdo, znali smo i sat pješaćiti.

E kad bi došli to je bio poseban prizor, kad se popenjete na tu visinu, dočeka vas jedna prelijepa livada, a tu je bio i čuveni bunar.Odmah bi se dali svi na čišćenje tog bunara, veoma interesantan i uvijek smo bacali novčiće kad bi ga očistili.
Onda se znalo zapalili bi vatru, i onda se peklo meso, ma svega je bilo. Čula bi se pjesma, ta ljepota od prirode koja nas je okruživala sad mi djeluje kao iz bajke. Čovjek ne zna cjeniti nešto dok ne izgubi. Sjedili bi do predveče, jer se trebalo spustiti, ali je bilo puno lakše, nego popeti se. Znali smo niz Malicu, obavezno se spustiti postavi kesu i ko na sankanju i onda koči. I znalo se malo se odmori i u čaršiju.

Jurjev

Još nešto što me uvijek asocira na djetinjstvo jeste Jurjev… Znali bi dan prije Jurjeva otići na mlin na Toplik, sa plastičnim kanticama, i onda bi ispod uhvatili vodu, dođi kući i u tu vodu mama a.r. bi stavila miloduh, trava, onda jaje crveno, i još mirišljivih trava i poklopi da prenoći.
Ujutro kad bi se probudili umivali bi se tom vodom, da budemo rumene i lijepe…I onda bi otiđi u bašču kod Mulije Kazić.r. gdje je obavezno bila svezana ljuljaška i tu bi se ljuljali svi iz Poljuna… Koji je to merak bio kao da letiš, koji je to osjećaj ljepote, a muzika je bila uvijek odvrnuta, ma čulo se graja i pjesma..i da to zaboravim nikada.