Ovu pricu cuh u Rogatici u kafani kod Suljage, poce Taib svoje kazivanje, nekolicini prijatelja, koji se bijehose nasli da uz kahvu na miru prepricavaju svoje zgode i nezgode iz lova i ribolova.
Veli onaj ko u Rogatici bijese jednom, a ne upozna Rizahbega i Hamdibega , taj vala ko da nikad u Rogatici bio nije. A Rizah beg i Hamdibeg dvije ljudeskare, dva domacina, dvije rogaticke legende koje godinama sa svojim konjima i kolima prevozise raznu robu iz Rogatice u sva okolna sela, gdje se god otvorila prodavnica ili kafana.
Ma prevozili su oni i pomagali narodu, kad bi kupili kakvu kabastu robu. Bili su na usluzi uvijek svima, i po kisi i po suncu i kad je ljeto i kad je zima, oni su uvjek nesto radili i prevozili sa svojim kolima.
Kako se blizio 4 Juli dan Borca, bili su angazovani da vuku robu iz Rogatice na Varosiste, gdje se odrazavala glavna centralna svecanost i proslava. Jer na to narodno veselje ili teferic sjati se narod iz svih krajeva Jugoslavije. Svi ce pohrliti i staro i mlado da se malo proveseli, proasikuje, poigraju, a bogami i da se nadju stari prijatelji pa uz koje pice i popricaju.
Svi se radovase tom tefericu osim pojedini domacini, preko cijih je imanja bio put. Znali su ovi ugledni domnacini, da ih taj teferic uvjek kosta po neku ovcu ili janje. Bas nekako u to doba bi i najezda pasa lutalica, koji su u nekoliko navrata napadali stada i rastrgali nekoliko ovaca, pa su mjestani trazili zastitu i od ovdasnjih lovaca. Hem sto psi zadaju muke lovcima, pojavi se i po neki vuk, a vec odavno se znalo da za taj teferic ko po nekom nepisanom pravilu nestane i po nekoliko ovaca iz torova.
Strahovase ljudi sa pravom, znali su da ce parovi povaljati travu u cairima, djeca polomiti grane po tresnjama, a i pijanci da ce bacati flase i ostalo smece svuda gdje im se cefne.
Helem taj teferic koliko god bio dobar i opravdan, toliko je za neke bio los i opasan. I dok se u rogatickoj basti uz kahvu Hamdibeg i Rizahbeg dogovarali ko ce prvi na utovar, pive, serbese, alkoholnih pica, cigara i ostale robe, nedaleko od mjesta gdje se vasar odrzava sastala se troica pajdasa, koji odavano bijehu poznati po sejtanlucima ali ne i po lopovluku.
Ali ovog puta Zivko, Nurko i Vinko, odlucise da isprobaju srecu i u kradji.
Dogovorise se da sacekaju kola i da sa njih ukradu po koju gajbu pive ili stagod drugo. Dogovor je uz smijeh odma pao i vec se znalo sta ce ko raditi. Zivko je bio najmanji pa njemu pripade zadatak da ode malo dalje i saceka kola, te da samo zvizne i dadne Nurki znak da on moze pristupiti planu i kradji pive. Kad on ukrade nesto da zvizne i da znak Vinku kako bi on uradio isto, a potom bi se u boricima nasli i da podjele plijen i potrpaju u razradise plan do u tancine i rastase se, svak ode na svoju stranu, do sastanka ujutru u ranu zoru, kad kola budu trebala naici.
U cik zore na utovaru robe nasli su se i Hamdibeg i Rizahbeg, pa posto Hamdibeg bi prvi natovaren polahko se zaputi cestom koja je vodila prema Varosistu.Jos onako snen i umoran od protelkog radnog dana, dremuckao je Hamdibeg treskajuci se po uskom makadamskom putu, a znao je da mora stici na vrijeme, da sve bude postavljeno prije dolaska prvih tefericlija. I dok se priblizaqvao odredistu, trojica pajdasa bijahose rasporedjeni na svojim mijestima i cekase na ugovoreni znak ko zapeta puska. Njihovo cekanje netraja dugo, zacu se Zivkov zvizduk sto bijase Nurki znak da sidje i sakrije se iza velikog stabla hrasta, koji se nalazio tik uz sokak.
Cim kola zadnjim djelom dodjose do debla Nurko vijesto poput vjeverice iskoci, zgrabi gajbu pive sa kola te se opet sakri iz stabla. Saceka malo da kola odmaknu i zvizduklom javi Vinku da se spremi za akciju, te ovaj odmah ne cekajuci casa cim kola pridjose zgrabi paket negledajuci ni sta je u njemu. Posto se nadjose u boricima, provjerise plijen, bijese to paket alkoholnog zestokog pica i gajba pive, sakrise to u boricima i odlucise da isto to ponove kad Rizahbeg naidje.
Ma kad bi se zalomilo malo i cigara govorio je Nurko nebi bilo lose. Ma sta god bude dobro je veli Zivko koji je imao najlaksi dio posla, nije se izlago riziku, nije nista krao a dijelio je dobit kao i ova dvojica. Vinko je cutao i slijegao ramenima. Kad shvatise da je vrijeme odose svi na svoje polozaje, a u tom naidjose i kola natovarena robom.
Po istom planu ukradose i sa Rizahbegovi kola, pivu i jednu kartonsku kutiju, pa trk na sastanak u borice. Podjelise robu na razne casti, popakovase u vrece koje su ponjeli, a gajbe bacise sto dalje u borice. Pozdravise se i svak krenu na svoju stranu. Nurko je zurio sokakom jer mu je tuda bilo najblize, a uz put je sretao i neke ljude, pozdravljo se sa njima i negledajuci unjih produzavo put. Vinko je isao kroz sumu puteljkom i nije mu se bas zurilo, jer u ranim jutarnjim satima nije ga imao ko sresti. Jedino se Zivku nije bas nikako islo, sjeo je u borice, zapalio cigaru i buljio u vrecu sa plijenom. U tom momentu ga trze zvono ovna koje Selimaga bijase ispustio na pasu u borice. Pogleda Zivko ovce, pa u vrecu, te brze bolje zgrabi vrecu na ledja i ode do groblja obliznjeg. Znao je Zivko da pokraj groblja ima gusto zbunje i da tu moze sakriti vrecu sa plijenom. Uradi to tako brzo, a i nije mu bilo tesko a niti daleko, poznavao je svaku stopu ovog terena. Cim sakri plijen i uvjeri se da ga niko nije pratio, uze drugu vrecu praznu u ruku i vrati se u borice.
Pogleda stado odmjeri, kao da probira koju bi ovcu uzeo i pogled mu se zaustavi na ovci koja mu se ucina najboljom i najdebljom, vijesto je primami, uhvati i obori na zemlju, iza pasa izvadi lovacki noz, te prekla ovcu. Uradio je to tako brzo i vjesto da bi mu i svakli rogaticki mesar pozavidio na vjestini i umjecu. Pusti da krv otece, pa raspori ovcu izbaci unutricu napolje i ne guleci ovcu strpa u vrecu, pa koliko ga noge nose pohita kroz sumu svojoj kuci. Cim udje pred kucu provjeri da ga niuko nije pratio i uleti u kolibu, u kolibi je za tili cas ogulio ovcu, stavio kozu u istu onu vrecu i uputio se prema sumi, putem koji vodi prema groblju. Da bi zavarao trag vjesto je izrezao kozu sa vunom i bacao kao da su psi raznosili, te sakri vrecu duboko u zbunje, uze svoju kesu sa plijenom i vrati se kuci.
Dosavsi kuci zadovoljno opra ruke izvadi cigaretu i zapali. Ode do cijepala gdje mu je stajala soha priopremljena za razan, te za tren oka nalozi vatru i postavi ovcu da se pece. Vec se i sunce pocelo pojavljivati a narod prolazeci pored Zivkove kuce pozdravljo je vrijednog domacina. A domacin sa osmijehom uzvraco pozdrave, neke poznanike pocasti i rakijom ukradenom. Posto zavrsi sa peceenjem opra se obrija, dotjera i krenu na proslavu. A na proslavi svega u izoboilju, malo se Zivko druzio sa prijateljima, malo igro pijevo, veselio se, a bogami i popila se po koja. Sati su brzo prolazili i pocelo se smrkavati, te Zivko zovnu nekoliko prijatelja na veceru i pice kod sebe, sto ovi odmah objerucke prihvatise.
Kad stigose do kuce Zivko ih domacinski doceka, picem i mezetlucima, uz pricu i kafu, poce i pijesma. Sve je teklo u najboljem redu i svi su bili dobro veseli i raspolozeni. Cuvsi pijesmu da dolazi iz kuce njihovog prijatelja i poznanika Zivka dvojica milicionera Momo i Jovo zaustavise svoje auto i zakucase na vrata. Otvori Zivko vrata, i premrije od straha, ali posto milicioneri ne rekose nista on ih pozva u kucu i nastavise svi da se vesele. Nedugo zatim zacu se se zvuk motorole kod jednog od policajaca. Pozivao je dezurni policajce na terenu jel Selimbeg bijase prijavio nestanak svoje najbolje ovce. Momo izadje pred kucu, malo poprica sa dezurnim, te pozva Jovu i sa njim nesto po prica i saopsti mu da je zvao i zbog cega je zvao dezurni. Jovo za tren oka ode u kucu i zovnu Zivka pred vrata. Oprao se Zivko dugo, lagao, izmisljao razne price, hvatao se bas ko sto se utopljenik za slamku hvata, ali prikljesten medju zidovima na kraju morade priznati sta je uradio. Ode u kucu saopsti gostima da se sijelo mora rasturiti te da on mora na sluzbeni put hitno, Razidjose se ljudi svako svojim putem.
Zivko uze kaput, pa posto je zivio sam, jer ga je zena napuistila jer ju je danonocno tukao, izvadi kljuc i zakljuca kucu, te krenu prema autu, gdje ga sacekase prijatelji milicajci i vjesto mu stavise lisice na ruke. Na sudjenju sudija Hasim izrece Zivku sest mjeseci zatvora, a njgovim padajdasima sto ukradose pice a on ih ocinkari po 15 dana. Policajci Momo i Jovo dobise, pohvale, nagrade i unaprijedjenja za brzo i efikasno otkrivanje i pronalazak lopova, zavrsi Taib sa svojim kazivanje