Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

UMRO JE JEDAN OD SIROČIĆA IZ VOZA SPASA

Prije dvadesetak dana u Mostaru je umro tihi i staloženi gospodin Arif Tiro, jedno od preko šest stotina djece, siročadi, koji su na današnji dan, 31. oktobra 1943. godine, u prohladni i kišni sumrak došli vozom spasa u Mostar. Tada sedmogodišnji Arif je došao sa svojim šest godina starijim bratom Edhemom i desetogodišnjom sestrom Hasibom. Arifa, iz sela Ostovo, opština Borike, kotar Rogatički je u svoju porodicu primio Mustafa Hrvić, sin hadži Osmana Hrvića, hatiba i dugogodišnjeg imama džamije hadži Ali-bega Lafe na Pijesku u Mostaru.

 

 

 

UMRO JE JEDAN OD SIROČIĆA IZ VOZA SPASA

 

Prije dvadesetak dana u Mostaru je umro tihi i staloženi gospodin Arif Tiro, jedno od preko šest stotina djece, siročadi, koji su na današnji dan, 31. oktobra 1943. godine, u prohladni i kišni sumrak došli vozom spasa u Mostar. Tada sedmogodišnji Arif je došao sa svojim šest godina starijim bratom Edhemom i desetogodišnjom sestrom Hasibom. Arifa, iz sela Ostovo, opština Borike, kotar Rogatički je u svoju porodicu primio Mustafa Hrvić, sin hadži Osmana Hrvića, hatiba i dugogodišnjeg imama džamije hadži Ali-bega Lafe na Pijesku u Mostaru.

 

Mustafa se školovao u Istanbulu i Mađarskoj gdje završio pravo. U više mjesta je radio kao kotarski predstojnik, a 1919. se vratio u Mostar i oženio se osam godina mlađom Dutkom, kćerkom hadži Ibrahima Slipičevića, potpisnika Mostarske rezolucije iz 1941. godine iz Srednje ulice. Mlada u miraz dobija kuću u Zaliku u čijoj bašći je bio poznati Djevojački izvor vode sa kojeg je napajan znatan dio Mostara.

 

Tako je mali Arif u sumrak prije 78 godina ušao u kuću kod Djevojačke česme i postao brat Halduna-Lea (kasnije poznatog fudbalera i trenera FK Velež) i ostale djece. U porodici Hrvić Arif je bio dvadeset i jednu godinu, sve do ženidbe 1964. godine sa Zehrom Dželilović iz Donje mahale. U braku dobijaju tri sina, a dva sina nose ista imena kao i sinovi Halduna, koji je po igraču Hajduka Lemešiću dobio nadimak Leo.

 

Arif je završio  tipografski zanat za mašinistu visoke štampe, zatim dobija stipendiju i završava srednju grafičku školu u Zagrebu, a 1961. godine odlazi na studije, ponovo u Zagreb, gdje diplomira. Sve do penzionisanja radio je kao tehnički direktor Štamparije u Mostaru. Kao što je njega prihvatila porodica Hrvić, tako je Arif školovao i odgajao svoga šuru, Nijaza Dželilovića. 

 

Sa Arifom sam proveo više dana u razgovoru, bilježeći njegova sjećanja. Jedan detalj, koji oslikava dječju otvorenu dušu i ljubopitljivost, posebno me kosnuo. Kad je Arif sa sestrom i tri brata bježeći kroz snijeg 1943. godine najzad našao spas u Sarajevu predstavnici Merhameta su svakoj izbjeglici dali po šaku suhih šljiva, a Arif je svoje odmah prebrojao. Poslije 77 godina jasno se sjećao da je šljiva bilo tačno devet! Rahmet ti duši Arife.

 

Ahmet Kurt

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version